Dolnoserbske wugronjenje

Pismik ‹d›

Pismik ‹d› se wugranja ako [d]

pśed ‹a›, ‹e›, ‹o›, ‹u›, ‹y› (pśir. wokale)

Pśikłady: dank, dešć, dorš, dupiś, dych, badak, njederje, lodojty, chudučki, njerady

Pokazka: Kombinaciji ‹d›‹i› a ‹d›‹ě› wustupujotej jano we wupóžycenjach. ‹d› móžo se pón wugranjaś teke [dʲ]: studěrowaś, direktnje.

pśed ‹l›, ‹ł›, ‹m›, ‹n›, ‹r›, ‹w› (pśed sonorantami z wuwześim pozicije pśed ‹j›)

Pśikłady: dlijucy, dłymoko, pśedmjat, rědnota, drobjaz, dwanasty

pśed ‹b›, ‹g› a potencielnje pśed ‹d›, ‹z›, ‹ž›, ‹ź› (pśir. spiwne obstruenty)

Pśikłady: nadbytk, łdgaŕka, nadgóźina

Pokazka: Kombinacija ‹d›‹d› móžo se teke wugranjaś ako jaden zuk [d]: póddany, póddypk.

Glědaj teke: ‹dz›, ‹dž›, ‹dź›.

Pismik ‹d› se wugranja ako [d] abo ako [dʲ]

pśed ‹j›

Pśikłady: djaboł, pśedjěza

Glědaj teke: Palatalizacija.

Pismik ‹d› se wugranja ako [t]

pśed ‹ch›, ‹f›, ‹k›, ‹p› (a potencielnje pśed drugimi njespiwnymi obstruentami)

Pśikłady: pśedchadnica, pódfinancěrowanje, rědka, nadpis

Pokazka: ‹d› realizěrujo se gromaźe z ‹s›, ‹š›, ‹ś› normalnje ako afrikata [t͡s], [t͡ʂ], [t͡ɕ]. Wósebnje, gaž powěda se pomałem a wědobnje jasnje, móžotej se wobej zuka teke separatnje, jasnje wót se źělonej wugranjaś. W takich padach se realizěrujo [t]-[s], [t]-[ʂ], [t]-[ɕ]: pśedspiwaś, dobrosusedski, pśedšula, nadśišć.

Pokazka: ‹d› wóstanjo pśed ‹c›, ‹ts›, ‹č›, ‹tš›, ‹ć›, ‹tś›, ‹t› normalnje nime. Pśi separatnem, jasnje wót se źělonem wugronjenju wobeju zukowu na šawje morfemowu (na granicy mjazy dwěma morfemoma) móžo se – wósebnje gaž powěda se pomałem a wědobnje jasnje – teke njespiwne [t] realizěrowaś: gwězdcycka, rědčejšy, nadtwaŕ, pódtłocowaś, pśedcora.

Glědaj teke: Asimilacija, Zgubjenje spiwnosći we wuzuku.

we wuzuku

Pśikłady: chłod, nad, wujězd

Glědaj teke: Zgubjenje spiwnosći we wuzuku.